Podno papučkih obronaka pudarenje ima dugogodišnju tradiciju. Nekad poznate pudare (Frc, Minks, Tauš, Golić,…) danas zamjenjuju članovi Udruge V.V.V. koji su uvršteni u službu čuvanja, a sve kako ova, nekada časna profesija ne bi pala u zaborav. Tokom pedesetodnevnog čuvanja oko 60 pudara čuvat će vinograde na području Općine Kaptol. Pudari će predahnuti na jedan dan, podnijeti izvještaj o «stanju vinograda», a prisutnim gostima pudari će spraviti «pudarski kotlić».
Kuhanje pudarskog kotlića središnji je dio manifestacije. Svim prisutnim gosima na ponudi je domaći «pudarski kotlić» te vina kaptolačkog kraja.
Ova manifestacija jedinstvena je u ovom kraju i kao takva pokušat će se uvrstiti u kalendar događanja Općine Kaptol. Štovatelji kaptolačkog kraja organizacijom ove manifestacije i «pudarske službe» zasigurno će omogućiti da zanimanje «pudar» još dugo živi u našim vinogradima.
PUDAR I NJEMU SRODNI POJMOVI
Pudar je prije svega mora biti poštena i plemenita osoba. Naoružan snagom volje, trubama i kojekakvim «klepkama» čuvao je vinograd od njegova najvećeg neprijatelja, ptica, ali i svih ostalih nepoželjnih gostiju u vinogradu.
Riječ «Pudar» dolazi od glagola «puditi» ili «pudati», a što znači tjerati ili plašiti. Nekada davno u vrijeme knezova i vlastelina, zapošljavali su se u vinogradima i poljima «vinclari» i «pudari» Vinclari su bili nadstojnici, kućepazitelji, živjeli su u «kuriji» (kuća ili kućica unutar velikog posjeda) i brinuli se o cijelom gospodarstvu. Sluga vinclara bio je pudar. Pudar je živio zajedno s vinclarom, kuhao mu, čuvao ga, ali i čuvao cijeli posjed. Pudar je u ondašnje vrijeme mogao biti samo muška osoba. «Pudarice» ili «pudarnice», «klijet» ili današnjeg naziva «čuvarnice», bile su male drvene kućice, a služile su osmatranju i odmoru pudara. Pudar je radio za hranu. Kako je živio s vinclarom i kuhao mu, zasluženu plaću nakon berbe grožđa dobivao je u hrani (kukuruz, krumpir, sir,…).
Tik pred zoru, na dan sv. Bartola svaki bi se pudar skinuo do gola i tako u «Adamovu kostimu» trčao oko vinograda te molio da mu čvorci ne ulaze u vinograd. Gdje je bilo mnogo štete u vinogradu, rugali bi se pudaru da je «zakasnio uraniti na sv. Bartola». Danas bi se reklo da su pudari sugerirali pticama i ostalim nepoželjnim gostima da je vinograd njihov «rajon», te da ne ulaze u njega. Kako se vinograd nije čuvao sve vrijem u godini, pudari su prelazili u polja i tako naziv «poljar» ima isto značenje kao i «pudar».
Mađari su prvi osuvremenili pudare, dali su im u ruke oružje te ga preimenovali u «pandura», a samim time i ugasili jedno zanimanje.
«Pudarski kotlić» - Dok je pudar živo s vinclarom, kao njegov podanik, morao mu je izmeđuostalog i kuhati. Tadašnja vremena još nisu poznavala štednjak i pećnice, te je pudar svoj objed spravljao u kotliću. Mnogi pretpostavljaju da je glavni sastojak pudarskog kotlića bilo većinom pileće meso (fazani), ali kako je pudar dobar dio godine bio u prirodi, kuhao je ono što je bilo «pri ruci» (grah, kupus, mahune, fiš, …). Upravo zbog navedenih činjenica, što god da pojeli od «kuhara pudara» možete reći da ste kušali «pudarski kotlić».