Prva posuda koja je služila kao čaša, bila je naravno - ruka. Poslije ruku poslužio je rog vola. Njime su se za ispijanje vina služili Egipćani i Perzijanci. Grci su vino pili iz školjaka, a Rimljani su prvi koji su se poslužili staklenim čašama. Povijesni dokumenti govore o čaši kao antičkoj mjeri za tekućinu. Današnji običaj kucanja čaše o čašu pri zdravicama, nekada je imao svrhu privući pozornost peharnika da napuni čaše.
Danas jako mali broj ljudi zna razlog kucanja čašu o čašu a taj je da bi se upotpunila sva osjetila koja ljudi imaju (osjetilo opipa, vida, njuha, okusa i sluha), pa tako prilikom držanja čaše upotpunili smo osjetilo opipa, pogledom na vino upotpunili smo osjetilo vida, mirisanjem vina upotpunili smo osjetilo mirisa, kušanjem osjetilo okusa, tako nam ostaje samo osjetilo sluha a njega upotpunjujemo kucanjem čaše o čašu, na taj način zadovoljena su sva naša osjetila.
Da bi se kušalo vino, ispitalo boju, bistrinu, odredio miris, tekstura, punoća, najvažnija je - pravilno izabrana čaša.
Svaka sorta grožđa je različita. Njegova kvalitete i aroma zavise o položaju zemljišta, vrsti i kvaliteti zemlje, te načinu na koji se obrađuje. Kušanje vina osim o našoj umješnosti, ovisi o kvaliteti i vrsti čaše. Bistrinu i boju vina najbolje se može doživjeti ako je čaša od prozirnog nebrušenog stakla, tankih stjenki i čaške oblika tulipana.
Izabere li se pravilno čaša, doživjet će se vino u najboljem izdanju. Visina nožice čaše povezana je s toplinom koju dlan prenosi na vino, uvjetujući različito razvijanje i širenje okusa i mirisa vina. Oblik čaške stvara različit doživljaj mirisa vina. Čaša koja je pri vrhu sužena, koncentrira i usmjerava miris dok otvoren vrh čaše otvara i miris.
Šampanjci, bijela i rose vina, poslužuju se rashlađeni na određenu temperaturu, najčešće oko 10-12°C i ne trpe toplinu dlana te je u tom slučaju najbolji izbor čaša s viskom nožicom. Crvena i crna vina upravo zbog topline dlana kojim možemo sami regulirati temperaturu, oslobađaju i puštaju svoje arome i mirise i za njih je najbolja čaša s niskom nožicom. Šampanjce i pjenušce poslužujemo u čašama s visokim i uskim čaškama kako bismo mogli bolje promatrati 'ples' mjehurića, te osjetiti miris koji je oblikom čaše usmjeren prema našim nosnicama.
PRAVILNO DRŽANJE ČAŠE
Čaša se nikada ne puni do vrha, najbolje je do 1/3 čaše. Drži se za nožicu ili bazu a ne za čašku.
"Čaša se podiže do visine očiju i promatra se rub (vijenac), boja, bistroća i iskrenje, naginjući je i vračajući u prijašnji položaj, podižući i spuštajući je prema svjetlu, primičući i odmičući je nosu i očima, skupljaju se dojmovi za užitak i ocjenu izgleda i mirisa. Kružnim laganim pokretanjem čaše, da se vino u njoj zanjiše i ovlaži unutarnje stjenke, što pospješuje ishlapljivanje mirisa, pa se njuhom najprije laganim i kratkim, a zatim sve dubljim i dužim udisajima bolje otkrivaju mirisne senzacije. Malim gutljajem vina, dizanjem glave i pokretanjem jezika nastojimo vino razliti po usnoj šupljini, zatim ga prije gutanja vračanjem ili saginjanjem glave vratimo naprijed unoseći zrak kroz stisnute usne (grgljajući). Nakon gutanja izdahne se kroz nos i tada se osjeti takozvani povratni miris. Tako otprilike pravi ljubitelji uspostavljaju kontakt s vinom, uživajući i otkrivajući njegove čari".